Uz nove natječaje za razvoj poljoprivrede koji će biti raspisani ove godine, domaće poljoprivredno ministarstvo postavila za cilj podržati poljoprivredna gospodarstva da imaju više vrsta djelatnosti i da diversificiraju svoj portfelj. Ovaj stari recept za konkurentnost i stabilnost poznat je u kod nas u Dombeđhazi već desetljećima: poljoprivredna poduzeća Agrostar d.o.o. i partnera bave se uzgojem svinja i goveda, ratarskim i vrtlarskim kulturama, te tako uspijevaju održati svoju financijsku ravnotežu i tržišne pozicije čak iu najgora vrijemena. Nova svinjogojska štala predana je na farmi sredinom veljače.

Dorcsinecz Balaž iz mjesta Dombeđhaza ima farme životinja i uzgaja razna povrća i žitarice.

Akoš Balaž Dorčinec, generalni direktor tvrtke Agrostar d.o.o.., na svečanom otvaranju

Doista je to puno

Zajedno sa svojim domaćim i transilvanijskim zemljama, Agrotar obrađuje ukupno 5000 hektara. Ovo je veoma važno jer se radi o intenzivnim kulturama, a to je oko 2100 hektara površine koja se i navodnjava. To je nužno jer proizvode dobar dio krmiva za svinjogojno stado koje je sada prošireno na 1.700 komada te stado za mliječnu proizvodnju koja ukupno broji oko 800 grla.

Zbog dosljednog poštivanja veterinarsko-zdravstvenih propisa, unutrašnjost moderne farme svinja mogli smo vidjeti na snimkama monitora kroz kamere

Osim tradicionalnih ratarskih kultura, proizvodimo soju, merkantilni i kukuruz šećerac, ječmenu i sjemensku pšenice, a u sektoru industrijskog povrća osim  graška  zastupljeni su i kukuruz šećerac, mahune te svježi crveni luk i češnjak. Osim toga, značajan je i uzgoj lubenice proizvedenih na oko 300 hektara zajedno s integracijom. – Bavimo se zaista puno stvari koje zahtijevaju ogromno organizacijsko i stručno upravljanje i pažnju. Istovremeno, u slabijim godinama, poput sušne 2022. ili kišne prošle godine, to daje veću stabilnost. Postoje ozbiljne fluktuacije u svakom sektoru, ali jedan segment uvijek daje takvu prednost u smislu profitabilnosti da se isplati baviti njime, kaže izvršni direktor Agrostara d.o.o. Zajedno sa svojim ocem, Balaž Dorčinecz, upravlja tvrtkom koja sada zapošljava 150-160 ljudi za stalno i još 350 u sezonskim radovima. Poljoprivredna tvrtka – ne uključujući uzgoj lubenica – posljednjih godina ostvaruje stabilan prihod od prodaje od preko 10 milijardi kuna.

Vršimo eksperimente

Agrostar d.o.o. proizvodi ječam za ishranu svinja, pšenicu i grašak za prodaju kao izvor proteina za ishranu životinja. Grašak je relativno nova kultura u gospodarstvu, uvedena je prošle godine, ali vjeruju da ima budućnost: sada eksperimentiraju s njom. (Ova se perspektiva poklapa s mišljenjem najpredanijih uzgajivača graška u okolnim županijama. Kao što smo pisali i prošle godine, ova se proteinska biljka višestruko dokazala odlično: njezine karakteristike iskorištavanja hrane su čak bolje od soje, njeni pozitivni učinci na tlo, njegova obradivost i isplativost ima ogroman potencijal.) Hvala bogu što, izostavili smo uljanu repicu iz proizvodnje – sugestivno dodaje Balaž, koji pritom ističe da su sijali i tritikale koji se inače ne pojavljuje u sjetvenoj strukturi, ali sada ga ima i uključeni su u uzgoj krmnog bilja. Na kraju, osim uzgoja soje za sjemensku upotrebu i stočnu hranu, hrana koja se nudi životinjama često se “začinjava” zelenim grahom, i sa malo lucerkom – u drugim slučajevima lucernom i kukuruznom silažom.

Matematika nam uvijek pokazuje rezultate

Soja koja se u posljednje vrijeme sve više spominje uzgaja se  na površinama koje možemo zalivati u okolici Dombeđhaza, i kod  Agrostar d.o.o.također vjerujemo da će zbog smanjenja industrijskih pogona vrijednost proizvodnje soje porasti. Dokazuje to i činjenica da će ove godine umjesto dosadašnjih 300 biti zasijano 550-600 hektara ove uljane i proteinske kulture. Uz glavnu kulturu koristi se i kao dopunska kultura. Poslije raži mogu se saditi sorte kraće vegetacije, s prinosom od 2-3 tone. – Na ovaj način ne moramo kupovati soju iz uvoza zajedno s graškom – dodaje Balaž Dorčinecz. Priznaje da je i za europske standarde “mali luksuz” sijati prehrambenu soju kao hranu za životinje te sužava oči i podsjeća da su u načelu GMO-free Europe najveće stočne farme koje konzumiraju stočnu hranu za ishranu životinja sojom nalaze se u blizini morskih luka koje također primaju južnoameričke brodove…

Rezanje vrpce kod uzgajivača svinja

– Soja je jedan od pravaca, s kojom je matematika pozitivna, pogotovo sada kada je cijena kukuruza dosta niska, ali kada ima bolju profitabilnost, proizvodnja soje mač sa dvije oštrice. Istovremeno, to poduzeću daje i stabilnost. Nadalje, koristimo sirovine koje smo mi sami proizveli, čime možemo smanjiti rizik, što je u ovim burnim vremenima jako važno. U zadnjih pet godina ovdje je prisutno toliko nepredvidivi okolnosti koliko nikad u mojih prethodnih 35 godina – dodaje vlasnik farme uz smiješak odmahujući glavom.

Dajemo prostor motivaciji i ambiciji

Iznimno raznolika struktura usjeva zapravo služi ovoj svrsi: stabilnost koju nam omogućuje da vršimo razne djelatnosti. – To je doista točno, ali treba dodati da je ta raznolikost vrlo veliki izazov. Mi sa kolegama moramo paziti na dosta proizvoda, i to ne samo količinski, nego moramo paziti da na tržištu uvijek idemo sa prvorazrednim kvalitetom. Ovo iziskuje stalnu pažnju, konstantnu edukaciju i iveliki zazov za sve nas.

Odmah da pitam našeg domaćina: kako oni stoje sa raspoloživom radne snage? Ovdje se ne radi samo o nedostatku nadničara ili rukovatelja strojevima s iskustvom na mnogim mjestima, već i o stručnjacima koji upravljaju raznolikom strukturom uzgoja usjeva i životinja. „Teško je“, priznaje Balaž, ali već mu se u glasu jasno vidi da je u tvrtki pronađeno  rješenje problema. – Istodobno, osjećam da upravo ta raznolikost djelatnosti postaje privlačna u očima mnogih naših stručnjaka. Ne kažem da to u osnovi vrijedi za svih njih, ali to je motivirajući izazov za one koji žele znati više od onoga što su naučili u školi, koji žele biti vještiji u nečem što ćemo raditi sutra i prekosutra. Danas možda znam samo kombajn, ali sutra ću naučiti žnjeti grašak ili voziti berač češnjaka. Pokušavamo sve usmjeriti da se zainteresiraju, da uče, da vide ljepotu ove raznolikosti.

Proizvodno-prodajna zadruga (PPZ): tako to treba raditi!

Druga “teška stvar” u Mađarskoj su suradnja integracija i rad između proizvodno-prodajnih zadruga. Nepovjerenje i nedostatak suradnje dovode do toga da, umjesto ujedinjavanja snaga, konkurencija između gospodarstva u cjelini lošije prolaze, a njihova moć provođenja interesa je manja. Kod Balaža Dorčinecza , odnosno u njegovoj tvrtki EURO PPZ d.o.o.., drugačije je: ovdje model funkcionira. Kako to Vi sprovodite?

– S jedne straneimamo iskustvo i vidim da PPZ-ovi dobro funkcioniraju tamo gdje postoji dominantno, veća tvrtka koja je u stanju profesionalno i financijski stabilno organizirati ekonomsku suradnju, tehnologiju, kontrolu kvalitete, prijem usjeva, posle žetvene i logističke procese PPZ-ova. S druge strane, takav je sudionik također potreban za rješavanje neizbježnih sukoba koji se mogu pojaviti između članova. Uvjeren sam da je dobro funkcionirajući DelKerPPZ u Sentešu tako stabilan jer je u stanju stvoriti atmosferu povjerenja uz stručnu i financijsku kompetentnost i disciplinu – zaključuje voditelj farme.

U području Dombeđhaza, PPZ u ranijem periodu bazirana na proizvodnji rajčice, a kada se prestalo proizvodnjom ovog povrća, došli su nove ideje, kao što je lubenica, crni luk i češnjak. – U tom procesu zamijenjen je veći dio članstva PPZ-a, u tome su susret nama prišli i druge tvrtke . Najvažnije je bilo utvrditi da svoje interese možemo ujediniti i zajednički nastupati prema tržištu, i proizvođači se ovoj organizaciji mogu hrabrije pridružiti. Bio je to dug proces, trajalo je 12-13 godina prije nego što je počelo dinamično širenje povjerenja koje od tada traje kontinuirano jer članovi vide da na ovaj način imaju predvidljivi tržište prodaje.

Partnerski odnos u cijelom lancu

PPZ u Dombeđhazi integrira u sebe zeleni grašak na površini od 420 hektara, zeleni grah na 250 hektara i lubenicu na ukupno od oko 300 hektara. Kod crnog luka sustav je tek trenutno pod organizacijom – zanimljivo je da ova procedura duže traje, iziskuje duže skladištenje proizvoda, koja također uveliko utječe na kvalitetu, jer točka povjerenja koju sustav mora dostići maksimalnu točku. – I u tome sam pobornik da bto moramo postepeno postići. Kako bismo izbjegli sporove koji narušavaju povjerenje, obično predlažem da prvo počnemo s manjom količinom, da imamo čvrst temelj, a zatim povećamo proizvedenu količinu. Lubenica i svježe povrće se za dan-dva su na vozilima prema prodajnim mjestima, gotovo da i nema problema oko skladištenja.

Za sve to, naravno, morao sam izgraditi i logistiku, otkupna mjesta i elemente suradnje. – Nemamo u sistemu  kupce da ne bismo morali uključiti još jednog sudionaka u proces. To je važno ne samo zbog troškova na kojima se može uštedjeti, već i zbog predvidljivosti: sigurno je ono što mi sami odradimo. To uključuje više posla, ali također i mi sami možemo prodati proizvode, organizirati logistiku i dogovorati cijene s trgovinskim lancima. Zatim moramo kontinuirano osigurati količinu i kvalitet sa kojom možemo zadržati svoje mjesto na policama supermarketa. Sve je to puno posla, ali se isplati, dodaje Balaž. O tome svjedoči i činjenica da su u dugogodišnjoj suradnji i trgovački lanci postali partneri u najboljem smislu te riječi. Ovdje ne diktira samo osnovni tržišni interes: ne mijenjamo ni mi kupce  a ni Prodavci ne traže drugog snabdevača ako neki proizvod nema tako veliku potražnju kao u prethodnim godinama. Nekad se  traži od nas  da  malo spustimo cijenu da se roba proda, nekada mi tražimo da se brže okreće roba: zajedničkom voljom sve se može riješiti.

Razvijamo i u teškim vremenima

S otvaranjem novog objekta 15. veljače na farmi u Dombeđhazi, broj rasplodnih krmača povećat će se s dosadašnjih 700 na 1700, što je veliki korak u životu farme. U tvrtki ocjenjuju da se u investiciju moralo ući pred golemim izazovima te nepovoljnim i nestabilnim uvjetima. Nakon epidemije Covida tek su završili proširenje farme goveda, uslijedio je rast kamatnih stopa, i velika suša 2022., pa razdoblje poskupljenja usjeva i nakon toga pada cijena istih. “Ni sada ne mogu izvijestiti o boljoj situaciji, okruženje kamatnih stopa je visoko, cijene usjeva izuzetno niske zbog rata, ni izgledi za ovu godinu nisu povoljni”, rekao je Balaž Dorčinec na otvaranju. Tijekom izgradnje zgrada za prašenje i uzgoj od 8000 kvadratnih metara, koja može primiti uzgoj 1000 krmača. Moderna zgrada je klimatizovana može se hladiti i grijati do idealne mjere. Za posluživanje hranidbe izgrađen je mješalica-dozirni sustav koji može poslužiti svaku hranilica sa pojedinačnom

Izgrađena su četiri silosa od 1.000 tona za skladištenje žitarica, a instaliran je i automatski biomasa sistem danske proizvodnje kako bi se osiguralo isplativo rješenje grijanja. Ovdje se odvija i uzgoj i priprema prasadi za tov, no kako bi se napravila cijela vertikalni sistem, gradit će se novi tovilište kao nastavak sadašnje investicije. Trenutačno ima jedva dovoljno mjesta za sve svinje, ali zahvaljujući izgradnji koja bi trebala početi za mjesec dana i pomoću poticaja naše vlade i EU, druga faza mogla bi biti gotova sljedeće godine, u studenom.

U regiji Dombeđhaza, PPZ je izgrađen na bazi rajčice, a kada se izvozio, došli su novi ideje, lubenica, crveni luk i češnjak. – U tom periodu zamijenjen je veći dio članstva PPZ-a, u tome su sudjelovali i drugi proizvođači koji su se učlanili. Najvažnije je bilo utvrditi da svoje interese možemo jedinstveno zastupati prema tržištu, a da se proizvođači tome mogu hrabrije pridružiti. Bio je to dug proces, trajalo je 12-13 godina prije nego što je počelo dinamično širenje povjerenja koje od tada traje kontinuirano jer članovi vide da na taj način imaju predvidljiv sistem prodaje.

Odmah se zaljubio u agrar

Balaž Dorčinec ima iznenađenje na kraju našeg reportaže. Ako bi čitatelj na temelju do sada rečenog pomislio da je voditelj farme tako velikog i raznolikog profila u uzgoju usjeva i stočarstva očito studirao poljoprivredu, pogriješio bi. Iznenadimo se i kada nam je priča o sebi i otkriva da je diplomirani inženjer elektrotehnike. – Prilikom slučajne posjete, kada sam bio ovdje, suočio sam se s nevjerojatno uzbudljivim, brzim poslom koji zahtijeva puno pažnje i pregleda samo u sektoru povrtlarstva. U poljoprivredu sam se zaljubio na licu mjesta i od tada nije bilo upitno da ću ostati u ovoj oblasti, kaže nam Balaž. Ne poriče da se ne snalazi “tako” u zaštiti bilja, ali u opskrbi hranjivima mu ide sasvim dobro. A još je mlad: ove će godine napuniti četrdesetu godinu svog života, a ovdje u Dombeđhazi on i njegova žena odgajaju svoju malu djecu.

IZVOR : Agraragazat